subota, 24.02.2007.

DVA PUTA DO SREĆE

Dva su načina stvaranja sreće. Prvi je izvanjski.
S boljim stanom, boljom odjećom i boljim prijateljima možemo
naći određenu mjeru sreće i zadovoljstva. Drugi je mentalni
razvoj, koji donosi unutarnju sreću. Međutim ,ta dva pristupa
nisu jednako snažna. Izvanjska sreća nem ože bez svoga
parnjaka trajati dugo. Ako vam nešto nedostaje – ako vam
nedostaje nešto u srcu – onda ne možete biti sretni unatoč
svem mogućem luksuzu. No, ako ste u sebi mirni, sreću ćete
naći i u najtežim okolnostima. Samim materijalnim napretkom
katkada ćete jedan problem riješiti, ali ćete stvoriti drugi.
Neki su ljudi tako možda stekli imetak, dobru naobrazbu i visok
društveni položaj, ali i pak, sreća ih zaobilazi. S druge strane,
neki koji imaju manje novca oko kojeg će brinuti, žive u ećem
miru. Noću mirno spavaju. Iako su u materijanom smislu siromašni,
zadovoljni su i sretni. To govori o utjecaju dobra mentalnog stava.
Sam materijalni razvoj neće potpuno riješiti problem patnji čovječanstva.
Kako se vaš um i vaše srce umiruju, uznemirenost i
zabrinutost prirodno jenjaju i vi ste sretniji. Te će se promjene odraziti
u vašim odnosima s drugima. A kao bolje ljudsko biće, bit ćete bolji
građanin svoje zemlje i ,na posljetku, bolji građanin svijeta.

15:09 | Komentraj (11) | Printaj | #

subota, 10.02.2007.

LJUBAV...

Ljubav... to je tema o kojoj bi se dalo jako puno pisati. Svatko ljubav
doživljava na drugačiji način, ali jedno je sigurno da bez ljubavi nitko ne
bi mogao živjeti. Ljubav daje veliki smisao u našem životu, ispunjava
nas nečim posebnim, daje nam snagu da idemo prema naprijed.

Kada nekom kažeš nešto loše o sebi i bojiš se da te ta osoba ne će
voljeti zbog toga što si rekao, a onda te ta osoba iznenadi tako da te zavoli još i više!

SAMANTHA – 7 godina
(Primijetite dubinu ove izjave)

Ja sam to nedavno doživjela i stvarno je predivan osjećaj kad to znaš,
vjerujte ne može se mjeriti ni sa kojim drugim. I onda shvatiš da:

Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe.

To je nešto predivno kad postoji neka osoba u čijem se društvu osjećate nekako
posebno, posebno zbog toga što jeste, kad znate da vas neka osoba voli baš
takvog kakvi jeste. To može biti prijatelj, roditelj, dečko, cura. Lijepo je znati da
vas netko voli usprkos vašim manama, kada vas voli kao kompletnu osobu.

Nije mi nikad bilo teško voljeti, puno teže mi je bilo shvatiti da sam i ja vrijedna
ljubavi, da se i mene može voljeti baš takvu kakva jesam.

14:37 | Komentraj (8) | Printaj | #

ponedjeljak, 15.01.2007.

...SLUŠATI SRCEM...

Nisam od onih osoba koje se lako otvore. Uglavnom sve držim u sebi.
I sreću i tugu. Naročito tugu. Znam da to nije dobro, ali takva sam. Mislim,
pravi prijatelj će osjetiti, i na moje osjećaje odgovoriti će osjećajima punim
razumjevanja, i to će biti dovoljna utjeha. Jer, jednostavno imam osjećaj, ako
počnem pričati o onom lošem što mi se događa, neću se moći zaustaviti, do
kraja ću se i rasplakati, i upropastiću dan i sebi, i dragim ljudima. A to ne volim,
volim ih nasmijati, vidjeti ih sretne. I uglavnom to i radim, čak i kad bih plakala na sav glas, izigravam ''dvorsku ludu'', da bih njima, dragim ljudima, izmamila osmijeh.
I tada i meni bude lakše... jer, sjaj tog osmijeha padne i na mene...

E, sad, nije da i ja nekad ne kukam. Prosto, dođe trenutak kad više ne mogu,
kad moram izbaciti iz sebe to što me muči, ispričati nekom... Ali, ne bilo kome...
Na prste jedne ruke mogu izbrojati ljude kojima sam u stanju povjeriti se. I ti ljudi su,
ustvari, i jedini koje smatram pravim prijateljima, onim zauvijek. I smatram da oni
to znaju, iako im ne govorim. Jer, ni takve stvari ne volim često govoriti . Ali, takve
stvari bi trebalo osjetiti. Međutim... Ljudi valjda čuju samo ušima, rijetko čuju i srcem.
I samo ono što čuju prihvaćaju... ono neizgovoreno, to se ne čuje... nije pretvoreno u riječi, samim tim nema oblik... ni jasno značenje...

...Ponekad shvatim da ljudi koje smatram pravim prijateljima, za koje sam
ubjeđena da me znaju, rijetko slušaju srcem... možda ne znaju... ili znaju,
ali ne žele, jer priznaju samo onu izgovorenu riječ... ona neizgovorena za njih
nema težinu... Iako je snažnija i glasnija... jer dolazi od srca...

13:16 | Komentraj (3) | Printaj | #

srijeda, 13.12.2006.

Strah od ljubavi...

Ljubav ne pozna prepreke. Kod onog kog voli nije joj bitan
ni stas, ni status, ni godine, ni zdravlje... Ljubav je ljubav jer voli
bez strategije, bez razloga, bez straha. Oni koji se vole kadra su
hodati po valovima dok gledaju jedno u drugo. Problem je kad jedno
od njih, ili oboje počnu gledati u valove. Tad iz straha što su se upustili,
strah ih je ljubavi. Strah ih je ,ne zato što su posumnjali u moć
ljubavi - dapače svjesni njene moći od nje bježe, da njome poneseni
opet ne bi prohodali valovima. Paradoksalno ali istinito : čovjeka je
strah kad vidi da je moguće ono što mu zvuči nemoguće. I radije će
se odlučiti za besadržajan život nego sa sadržajem, samo da ne bi bio
svjedokom nemogućega. Čovjek je takav - o ljubavi voli do u beskraj
sanjariti, za njom plakati, pridavati joj najuzvišenije oznake, pjevati : vjeruj u ljubav...
Presretni smo kad ona dođe dajemo se od nje nositi dok nas ona, htjeli mi to ili ne,
ionako nosi. Ali kad od nas zatraži da joj vjerujemo, kako bi nas i dalje mogla
nositi -onda se ziheraški povlačimo. I hvatamo u vlastitu zamku: ne možeš zanijekati
da ti je ona sve, a nemaš snage na nju pristati dajući joj sve. Uzalud pokušavaš
govoriti sebi i onom kog voliš da ga više ne voliš, uzalud se "urazumljuješ", sve je
uzalud... Ljubav te pokazuje, i nalazi gdje god se sakrio. Tako se suočavaš s najdubljim paradoksom svemira: samo smrt tvoja ili njegova smirit će ljubav. Ili, ako si
bezdušan - naprosto zaboravi sve :)) Ne misli na to. Posluži se davno poznatim
lijekom: daleko od očiju, daleko od srca...

"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti. Lako je zapaliti požar
ljubavi, ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti - neodgovorno
se poigrava. Ne reci nikad onome kog voliš da ga voliš ako znaš da ćeš
svojom izjavom u njem probuditi lavinu ljubavi od koje ćeš pobjeći. Jer,
ranu koju ljubav otvara samo ista ljubav može poviti."

15:35 | Komentraj (10) | Printaj | #

ponedjeljak, 13.11.2006.

Piće je dobro za inteligenciju

Konzumiranje alkohola u umjerenim količinama čini
ljude pametnijima, utvrdili su znanstvenici koji su do tog
zanimljivog podatka došli ispitivanjem 2000 osoba. Ispitanici koji na
dan piju oko litre piva ili adekvatnu količinu nekog drugog alkoholnog
pića imaju malo viši kvocijent inteligencije od onih koji uopće ne piju
alkohol, pokazalo je istraživanje. Inteligenciju, čini se, potiču kemijski
spojevi polifenoli koji se nalaze u alkoholu. Sudionici ispitivanja koje
je provedeno u Japanu dnevno su pili četiri jedinice alkohola, što u
praksi znači dvije politrene krigle piva ili četiri čaše vina.

...ljudi navalite...

p.s ovaj post je posvećen jednoj mojoj frendici koja mi
svake subote pomaze u ispijanju piva, votke...i sveg
ostalog sto ima alkohola u sebi...ela zakon si !!!

18:13 | Komentraj (11) | Printaj | #

utorak, 24.10.2006.

Životna uloga...

Što radite na Zemlji? Zašto ste ovdje?

Svi mi imamo neku životnu ulogu i nitko nije ovdje bez razloga ili slučajno.
Da znamo zašto smo ovdje, to ne bi bilo zanimljivo. Ali mi zapravo
ZNAMO točno zašto smo mi ovdje. Prije nego što smo se rodili, mi smo
sami odabrali ovo tijelo i ovaj život. Vjerujte, dokle god ste živi, vaša
životna misija nije završena. Naravno da to nije neka misija kao reći nekome
da ga volite (makar je to lijepo) i ne trebate se bojati to reći (da vam ne bi
završila misija pa biste još umrli). Nee... Došli ste ovamo naučiti da postoji
samo ljubav i da vi to isto naučite druge. Ljubav je najljepši osjećaj na svijetu.
Kako li je tek ŽIVJETI LJUBAV? Dovoljno je jednostavno vjerovati u ljubav.
Ne morate imati dečka ili curu, brata ili sestru, mamu ili tatu da biste znali da l
jubav postoji. Imate sebe. Vi ste sami sebi najbolji prijatelj- pokažite ljubav
samome sebi. Pokazujte ljubav drugima. I ne zaboravite: vjeruj u ljubav jer
ljubav je sve, vjeruj u ljubav, ne živi bez nje, vjeruj u ljubav i sačuvaj ju,
vjeruj u ljubav u dobru i zlu...

20:35 | Komentraj (30) | Printaj | #

utorak, 10.10.2006.

156443146211...

Evo mene ponovno...škola je opet počela i nemam više vremena za ništa...
Dani mi bezveze prolaze. Sve je tmurno i monotono...Odem u školu vratim
se ,odem spavat i tako ispočetka, treba mi malo neke energije ovakav život mi
je predosadan i prejadan...Ovu subotu sam išla u Zagreb - Jarun s bratom i
njegovom ekipom...bilo mi je fenomenalno, nikad nisam vidjela toliko dečki na
jednom mjestu i to sve studenti fsb-a (fakultet strojarstva i brodogradnje)...
da zaboravih reć gledali smo veslanje ,a sad šta sam vidjela
je upitno jer sam imala važnijih stvari za gledat:)))).
Tu subotu sam i završila u gradu i kad sam došla doma baš i nije bilo bajno...
cugali smo i kad sam došla doma stara me skužila i uzela mi mobitel,
ukinula đzeparac na neko vrijeme i imam zabranu izlazaka...i tak no mene to bas
i ne brine previse ...uskoro ce to nju proći... i tako ovo je ukratko što se zbivalo
ovaj vikend, uopće nemam inspiracije za pisanjem ali posto su se neke osobe pocele
bunit napisala sam nesto eto tako da kazem da imam novi post...
.........pozzzz svima........

08:53 | Komentraj (6) | Printaj | #

nedjelja, 17.09.2006.

Kišna subota....

Jučer cijeli dan je padala kiša i ja sam se dvoumila da li da idem u grad ili...
No ipak sam odlučila da odem jer to mi je jedina prilika da se vidim sa
ekipom iz osnovne... Kao i svaki put bilo je ludo... Počeli smo se okupljati
pred gimnazijom kao i svaki put... E a onda naravno idemo si nešto kupit za
cugat mislim kakva bi to bila subota da si nikaj ne popijemo...
Šta se toga tiče ela (black devil) i ja smo u tome glavne...
Ja i ona znamo odabrat najbolje:)))) Onda smo malo otišle do rokiča
pa smo malo šetale ,ma bilo smo svugdje... Naj zanimljiviji dio večeri
mi je bio kad sam se posvađala sa jednom curom po imenu Tamara...
Ja tu curu prezirem otkad znam za nju... i sinoć sve šta mi je bilo na
pameti sam joj rekla u facu, jadnica je samo u šutila i preplašeno
gledala u mene... To je bio fenomenalan osjećaj... I tako bilo je super
nadam se da će sljedeća subota biti još bolja...

p.s Sandra hvala na komentaru i nemoj da sljedeći put ne budeš
išla s nama u grad, ovaj put ti je oprošteno ali sljedeći ću te zadavit,
i usput proživljavam isto šta i ti nisam ni ja u niš boljem stanju od tebe
....pusa svima....

11:08 | Komentraj (4) | Printaj | #

četvrtak, 14.09.2006.

ZAŠTO ŽIVIMO?

Ovo pitanje nam je jučer postavila profa iz vjeronauka.
Sumnjam da je itko znao odmah odgovor, nitko nije znao
šta bi rekao jer to pitanje je vječni misterij. Pitala nas je i
kako mi doživljavamo svoj život, ja sam ko iz topa ispalila
kao VJEČNU PUSTOLOVINU. Odmah su svi zašutjeli. Onda smo
profa i ja samo nastavile pričati dok su svi drugi samo zbunjeno
promatrali. A najbolje mi je pitanje šta očekuješ od života ,
svi odma počnu o karijeri i obitelji...jebeš to, ono ljudi pa 15godina
nam je a vi već razmišljate o obitelji. No naravno to nije istina ,šta
su oni rekli to je samo paravan jer se svi boje reći što zaista misle.
Meni je cilj sada u mladosti dok jos to mogu i imam priliku probat
sve sta me zanima počevši od cuge, cigareta pa nadalje.
Treba živjeti punim plućima.

12:06 | Komentraj (3) | Printaj | #

četvrtak, 07.09.2006.

Da vas upoznam sa svojim profesorima...

Još malo pa je prošao prvi tjedan od početka školske godine...
Ne mogu se baš pohvalit da mi je predivno ali ja uvijek govorim bit će bolje...
U razredu nas je 32...zamislite...nikad nisam imala tako velik razred...
Jedino mi je žao što imamo samo 10 dečki ,a baš ni jedan nije neka krasotica...
Ima glupih profesora do bola... Zasad su mi najbolji profesor iz matke i profa iz fizike...
Ta dva predmeta poštujem ,a ovo sve ostalo je za "džabe"... A latinski mrzim...
ženska koja ga predaje je užasno glupa i dosadna i pritom se zove kao i ja...
Profa iz hrvatskog nam je već dala nadimak...MP...znate li šta to znači?...
Mi svi si mislimo šta to sad znači ,a kad ona izvali MRTVA PUHALA....
ono jako smiješno. Već imamo razrednu maskotu...zove se Zlatan i
stalno valja neke gluposti... ovo bi bilo ukratko, ova priča će se nastavit,
a sad moram ići jer me moj dragi braco tjera s kompa...kao treba njemu...
jedva čekam da ode na faks tako da mogu po cijele dane biti na kompu....
pusa svima i čujemo se uskoro

22:17 | Komentraj (2) | Printaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright by:Prihvati nesreću kao životnu situaciju... Dizajn by:Freaky Layouts